Tvoja smrt, što blizu je sada, od sorte proste je.
Tako spora da iščezava stvari bez realne boli.
Udah se smanjuje
i to je zbilja neprijatno. Osjećaš kako ističe ti
snaga, ali misao i vid su ostali:
i postali, čak i širi. Kada si vidio prije nekada
toliko divne ljepote nego tada kada divna kiša
na malo drvo pada,
i prožme svaku ciglu stražnjih baštenskih zidova,
toliko ćilibarnih soba i hodnika u ogledalima?
Sve raskošnije pada ovo sumračje
u sjaktanju koje zrak posvjetljava.
Nezavršivo sve je.
Kad god da kiša dođe tamo ću biti ja,
izvan mojega vremena, čiji uzimam dio i sada.
Izbor ćerkin je novo drvo javorovo.
Jeseni, dođi, i lišće svoje u vatru preobrazi.
Što mi je za činiti,
jedino biti živ da bih to vidio. To će igru da završi
za mene, iako će življenje po istom da se nastavi:
Ispunjavam dvostruka vrata, da okupam oči,
i konačna poplava boja će zaživjeti
kako mi zamre um,
izgarana mojom vizijom svijeta u blistanju,
tako jasnom na kraju svega, u docnijem nestajanju.
Preveo Radomir D. Mitrić
Naslovna slika Dejli Telegraf.
